Domino efekat koji prazni novčanike: Rast prihoda države, pad standarda građana u BiH

Subvencionisano gorivo u Republici Srpskoj zvanično je pušteno u prodaju, ali bez gužvi i bez većeg interesovanja građana, već na samom početku jasno je da očekivani efekti izostaju. Na benzinskim pumpama ističu da se sistem još stabilizuje i da je proces dodatno administrativno opterećen, dok građani smatraju da su uštede od svega nekoliko maraka mjesečno zanemarive i nedovoljne da utiču na kućni budžet.

Postavlja se ključno pitanje, da li je ova mjera stvarni pokušaj ublažavanja ekonomskog pritiska ili tek politički potez bez ozbiljnog uticaja na životni standard. Prema riječima ekonomiste Zorana Pavlovića, entitetske vlade imaju pravo da donose ovakve odluke, ali problem leži u činjenici da su izostale sistemske mjere na državnom nivou, zbog čega se sada pribjegava, kako kaže, populističkim rješenjima koja građanima ne donose značajnu korist.

On naglašava da je propuštena prilika da se reaguje kroz Vijeće ministara BiH, jedinu instituciju koja ima zakonski okvir da interveniše u ovakvim situacijama. Bez takve intervencije, posljedice će se, kako upozorava, preliti na čitavu ekonomiju.

U praksi, građani će vjerovatno smanjiti duža putovanja, dok će svakodnevna gradska vožnja ostati na minimalnom nivou, što znači da prosječna porodica neće trošiti više od jednog rezervoara goriva mjesečno. Ipak, suštinski problem ostaje nepromijenjen, visoke akcize na gorivo koje direktno utiču na cijene u svim sektorima.

Upravo tu nastaje domino efekat, rast cijena goriva povlači poskupljenje robe i usluga, što automatski povećava prihode od PDV-a. Drugim riječima, dok građani plaćaju više za osnovne potrebe, budžeti se pune brže i bez stvarnog rasterećenja stanovništva.

Pavlović ističe da ovakve mjere neće značajno pomoći porodičnim budžetima, već prije predstavljaju skretanje pažnje sa ključnog problema, neusvajanja izmjena zakona na nivou države. Dodatno naglašava nelogičnosti političkih odluka koje, umjesto da štite građane, produbljuju ekonomske pritiske.

Situaciju dodatno komplikuje činjenica da Bosna i Hercegovina nema stabilne izvore snabdijevanja, rafinerija nafte ne radi, robne rezerve ne postoje, a tržište zavisi od uvoza iz Italije, Slovenije i Hrvatske, dok je Srbija zabranila izvoz. U takvim okolnostima, prostor za manevar gotovo da ne postoji.

Zaključak je jasan, bez sistemskih rješenja i koordinisanih odluka, građane u narednom periodu očekuju nova poskupljenja, rast prihoda Uprave za indirektno oporezivanje i dodatno siromašenje porodičnih budžeta širom Bosne i Hercegovine.